U osnovi svake prokrastinacije se nalazi niska frustraciona tolerancija. Ljudi koji imaju nisku frustracionu toleranciju imaju skrivenu iracionalnu filozofiju. Sve što oni rade mora da bude lako, zanimljivo i primamljivo. Ukoliko to nije tako i ukoliko im je teško nešto da urade, to je grozno, nepodnošljivo i nezanimljivo.
Takve osobe kad god naiđu na neki napor, na neko ulaganje, oni izbjegavaju tu aktivnost i samo od jednog problema prave dva.
Pored niske frustracione tolerancije, mogu da se nađu i drugi uzroci. Kao što su perfekcionizam, nesigurnost u sebe, strah od neuspjeha, strah od kritike drugih ljudi i pasivna agresija.
Ukoliko se osoba koja je sklona da prokrastinira nađe na psihoterapiji, prvo se traga za uzrocima, da se vidi šta je u osnovi. A onda se u dogovoru sa osobom radi na rješavanju tog problema.
Jer ništa nije toliko iscrpljujuće kao vječna prisutnost neriješenog zadatka.